Ružno pače je prelepa priča za decu o malom pačiću, njegovim životnim nevoljama i o tome kako je s vremenom pače preraslo u prelepog belog labuda.
Nekada davno, u prelepom malom selu u kući pored potoka, živela je majka patka. Neko vreme je ležala na jajima, čekajući male pačiće da se izlegnu. Konačno je dočekala dan kada su pačići izvirili kljunom iz jajeta i ugledali svet oko sebe. Bio je to njen najsrećniji dan u životu.
Međutim, iz jednog jajeta nije izvirio kljun i mama patka je bila veoma zabrinuta, ali nije htela da pokaže zabrinutost pred ostalim pačićima. Odlučila je da sedi na njemu još nekoliko dana da malo pače ugledalo svetlost dana.
Nakon nekoliko dana jaje je počelo da puca i mama patka nije mogla da sakrije svoje oduševljenje. Kada se poslednje pače konačno izleglo, mama patka je bila presrećna, ali i šokirana. Pače se razlikovalo od svih ostalih lepih pačića. Glas mu je bio oštar, pera siva i bio je krupan u poređenju sa ostalima. Mama patka je mislila da nešto nije u redu s njim. Čak je mislila da joj je neko podmetnuo ćureće jaje.
Svi su otišli na potok, pa tako i veliko ružno pače. Žuti pačići su bili nestrpljivi i jedva su čekali da plivaju u potoku. Hop-cup! Jedan po jedan krenuli su na plivanje. Plivalo je i ružno pače, pa je mama patka mislila da je to ipak njena patka, ma koliko se razlikovala od ostalih.
Mama patka je bila ponosna na svoje plivače. Htela je da ih upozna sa ostalim životinjama u selu pa ih je pozvala da izađu iz potoka. Ali upozorila ih je da se ne odvajaju od nje jer bi ih mogla dohvatiti seoska mačka. Pitala se šta će druge životinje reći kad vide sivo ružno pače i hoće li ga prihvatiti kao i druge pačiće.
Upoznali su druge životinje, kokoške, ćurke, guske, ovce i svinje, a majka patka je posmatrala njihovu reakciju. Od svih životinja ćurka je bila najnepristojnija. Nije mogla a da ne prokomentariše i upita majku patku šta je dovela ovo ružno pače u dvorište. Mama patka je bila zgrožena takvim komentarom, ali je bila i tužna što je njeno pače sve to čulo i nije mogla ni da zamisli kako se tada osećao tužno i odbačeno. Sve životinje su počele da komentarišu da je sivo pače zaista veoma ružno.
Životinje su bile nemilosrdne. Ne samo da su bili bezobrazni u komentarisanju, već su mali pačići počeli da ga guraju, svinja je počela glasno da reži, a ovce su otišle toliko daleko i ugrizle pače za mali rep. Ubrzo su i druge životinje pojurile na njega, a pače je počelo da beži što je brže moglo.
Pačić je bio veoma tužan i sakrio se u gustu travu tako da ga niko nije mogao videti. Mislio je da je hodajuće strašilo. Poželeo je da ga niko više nikada ne pronađe i da ga niko više neće traži. Bio je tužan i usamljen. Pokušao je da zaspi jer se smračilo.
Ujutro su se čuli pucnji. To su bili lovci u potrazi za divljim patkama. Sa sobom su imali pse koji su im pomagali u lovu. Jedan od pasa video je malo ružno pače, pomirisao ga i glasno zalajao. Pačić je mislio da će ga pas pojesti, ali je samo otišao.
Međutim, pače je ponovo bilo tužno i mislilo je da je toliko ružan da ga čak ni lovački pas ne želi pojesti. Dani su prolazili, pače je bilo bez hrane, a glad je postajala sve jača. Odlučio je da iskoristi poslednje atome snage da ode do obližnje kuće u kojoj je živela starica. Ali u kući su živeli kokoš i mačka.
Starica ga je pustila u kuću u nadi da će pače snesti jaja. U početku je bilo u dobrim odnosima sa kokoškom i mačkom, ali su posle izvesnog vremena i oni postali nepristojni i počeli da ga vređaju. Ko-ko kako izgledaš, rekla je koka. Mijauuuu pa si jako ružno pače, reče mačka. Pačić je odlučio da krene dalje jer nije mogao da toleriše ovakve uvrede i poniženja.
Uputio se prema jezeru prepunom ribe i na kraju se dobro najeo. Voleo je da pliva, pa mu je jezero bilo idealno mesto za život.
Jednog dana, baš u jesen, pogledao je u nebo i ugledao velike bele ptice kako lete na jug. Zaista je hteo da pobegne sa njima. To su bili veliki beli labudovi koji su svake jeseni leteli u toplije krajeve. Rekli su mu da još mora da poraste da bi s njima išao na jug.
Došla je hladna zima, jezero se zaledilo i pače je ostalo bez hrane. Nije znao hoće li preživeti ovako hladnu zimu bez hrane. Srećom, pored jezera je prošao drvoseča koji ga je spasao odvevši ga kući. Pačić je bio presrećan.
Kad su stigli do njegove kuće, žena je smestila pače pokraj toplog kamina da se malo zagreje. U tom trenutku je naišla njihova ćerka koja se zaista želela igrati sa pačićem. Zgrabila ga je i počela da stiska. Njen brat je čuo da se nešto dešava i potrčao je prema sestri. Video je pače u njenim rukama i oduzeo joj ga. Pačić se jako uplašio i uspeo je da pobegne iz dečijih ruku. Dok je bežao ispod stola, deca su počela da trče za njim da bi stigla do njega. Prosuli su pekmez, kukuruz, prolili mleko i smrvili maslac.
Pače je pojurilo do njihove majke koja je držala lonac pun supe, a kako se i sama uplašila, lonac joj je ispao iz ruku. Pod je bio pun prosute hrane. Pačić je ponovo uspeo da pobegne kroz vrata u hladnu zimu.
Uspeo je da prezimi i konačno dočekao proleće. Ojačao je, njegova velika krila su porasla, i jedino o čemu je mogao da misli bili su jug i velike bele ptice. Odleteo je do obližnjeg jezera u nadi da će ovde sresti prijatelje.
Ujutro su dva velika bela labuda poletela uz jezero. Pačić je ipak odlučio da se sakrije jer se stideo svog izgleda. Nije se mogao pojaviti tako ružan pred tako lepim belim pticama. Labudovi su mu doplivali primetivši da se krije. Raširili su krila u znak pozdrava i pozvali ga da zajedno plivaju.
Pačić je bio presrećan. Konačno je imao prijatelje koji su ga prihvatili. Tako stidljiv, sagnuo je glavu dok je išao do njih. Video je svoj odraz u vodi i shvatio da je postao pravi prelepi labud.
Ubrzo su počela da pristižu deca koja su volela da gledaju labudove kako plivaju. Kada su ugledali trećeg labuda bili su oduševljeni njegovom lepotom. Labud je nastavio da živi sa svojim prijateljima na jezeru.
Copyright: Informativka d.o.o., Godina izdanja: 2021.