Aladin je priča za decu o siromašnom dečaku koji je, nakon što je protrljao magičnu lampu, pronašao dobrog džina koji ispunjava sve želje gospodara.
Nekada davno, pod nebom osvetljenim sjajnim zvezdama, postojala je mala pećina puna zlatnih posuda, bisernih ogrlica, prstenova od rubina, dijamantskih kruna i raznog drugog blaga. Tu je bila i magična lampa koju niko nije hteo da dodirne jer se smatralo da je pećina ukleta, pa niko nije hteo ni da uđe u nju i uzme lampu koja je donosila sreću svakom ko bi ju protrljao.
U blizini pećine živeo je dečak po imenu Aladin koji je bio siromašan i čarobnjak po imenu Mustafa koji je ponudio Aladinu ponudu koju nije mogao da odbije. Nagovorio ga je da uđe u pećinu i donese mu magičnu lampu, a zauzvrat neka uzme svo blago koje se nalazilo u pećini.
Aladin je razmislio, pristao na Mustafinu ponudu i otišao u pećinu. Nije se plašio da je pećina ukleta. Kad je ušao imao je šta da vidi. Sjaj, sav pun dragulja i drugog dragog kamenja, prelepog nakita i ružne prašnjave lampe koja mu se isprva činila nezanimljivom. Uzeo je lampu kako je dogovorio sa Mustafom. Čarobnjak je prišao pećini kada je video kako Aladin izlazi iz nje, zgrabio lampu i gurnuo Aladina nazad u pećinu, ali u tom momentu lampa mu je ispala iz ruku i otkotrljala se u Aladinove ruke nazad u pećinu. Mustafa je bio veoma zao i hteo je da zatvori Aladina.
Aladin se još uvek nije plašio mraka u pećini. Pošto je magična lampa bila prašnjava, hteo je da je obriše. Protrljao ju je i dogodilo se čudo. Iz lampe je izašao dobar džin koji je ispunio sve želje gospodara. Pošto je Aladin bio zarobljen u pećini, prvo što je poželeo bilo je da izađe odatle. Hop! Ono što je Aladin želeo, dobar džin je ostvario. Pukao je prstima i oni su se pojavili ispred pećine.
Vreme je prolazilo, a siromašni dečak Aladin ubrzo se obogatio. Imao je tako skupu odeću i živeo je u luksuznoj palati. Aladin nije bio naviknut da živi u tolikom bogatstvu i hteo je da ga podeli sa nekim. Taj neko je morao da bude poseban i dobar.
Dobri džin iz magične lampe ubrzo je dogovorio sastanak sa prelepom mladom princezom. Bila je i bogata, pa ju Aladinovo bogatstvo nije preterano zanimalo. Zapravo je bila zainteresovana za njega kao osobu i sve njegove kvalitete. Nakon svakodnevnog druženja, par se zaljubio i odlučio da se venča. U tom momentu Aladin je postao prestolonaslednik.
Sve je došlo do zlog Mustafe koji se osjećao prevarenim jer je svo bogatstvo koje je Aladin stekao uz pomoć čarobne lampe trebalo da bude njegovo. Mustafa je smislio plan kako da stigne do Aladinove palate. Obukao se kao prodavac lampi i otišao u palatu. Aladin ga je ugostio i odmah je ugledao staru i ružnu lampu. Što pre, to bolje, rekao je princezi da ovoj lampi nije mesto u tako lepoj palati. Predložio je zamenu stare i ružne lampe novom i lepšom. Princeza je zastala na momenat, a onda odlučila da se zameni.
Mustafa je protrljao lampu, poželeo da svo Aladinovo bogatstvo pripada njemu, a njegov dobri džin mu je odmah ispunio želju jer je uvek slušao svog gospodara.
Aladin je bio bespomoćan i tužan. Znao je da princeza nije kriva što ju je Mustafa prevario, ali nije znao kako da povrati svoj stari život. Kada je princeza shvatila šta je uradila, smislila je plan kako da vrate lampu.
Princeza je organizovala veliku gozbu da bi zajedno sa Mustafom proslavila život. Pripremala je dosta hrane i pića, a Mustafa se prejeo i napio. Posle nekog vremena Mustafa je zaspao, i to je bila prilika da Aladin dođe u palatu i ponovo protrlja magičnu lampu kako bi se sve vratilo na staro. I tako je i bilo. Osim što je vratio svoj stari život, Aladin je poželeo da Mustafa živi u pustinji kako više ne bi radio zla dela drugima.
Aladin i princeza živeli su srećno do kraja života, a lampu su nasledila njihova deca koja su kasnije takođe živela srećno i bezbrižno.