Ježeva kućica je priča za decu srpskog autora Branka Ćopića, koja govori o ježu koji mnogo voli svoj dom i spreman je da ga brani po svaku cenu.
Jednom davno, u dalekoj šumi, živeo je jedan jež. Zvao se Ježurka Ježić i često je lutao šumom. Ježić je voleo lov, a kada bi došao u neki sukob, nikada se nije dvoumio. Dao bi sve od sebe da pobedi.
Sve šumske životinje poznavale su Ježurka Ježića. Poznavali su ga i vuk, i medved, i ovca, i zmija, i jastreb. Životinje su ga poštovale, iako su se neke od njih plašile, jer je mali jež već bio poznat među svojim sugrađanima u šumi.
Jednog dana, Ježurka Ježić je primio pismo.
Poštar Zec mu je predao koverat na kojoj je bilo ispisano njegovo ime i adresa. Ježić ju je radoznalo otvorio i ugledao pozivnicu.
Pozivnicu je poslala Lija Mica, koja je pozvala Ježića da je poseti. U međuvremenu, Mica je već počela da kuva gozbu u velikom loncu, kojom će ugostiti Ježića kada dođe u njenu kuću.
Ježić se veoma obradovao pismu. Po istom tragu, počeo je da se sprema za veliku gozbu koju je Mica pripremala.
Pre nego što je izašao iz kuće, pregledao je sve svoje bodlje, a one koje su malo štrčale, dodatno je naoštrio. Ježić je voleo da bude spreman i da ima dobru odbranu ako bi ga neko napao na putu.
Ježić je stigao u Micinu kuću kada je sunce već bilo visoko na nebu. Lija Mica je izašla ispred svoje kamene kuće u susret Ježiću, a kada ju je ugledao, kao pravi gospodin, skinuo je kapu i pozdravio Liju.
Poželeo joj je mnogo dobre hrane, mnogo lepih stvari, mira, sreće, dug život i da nikada ne mora da se plaši lovaca i njihovih pasa.
Lija je pozvala Ježića u kuću, gde su seli na ukusan i obilan ručak. Prsti Lije i Ježića bili su masni od previše jela, a zatim su podigli čaše i nazdravili jedno drugom. Jeli su skoro četiri sata i skoro su pukli od sitosti.
Pala je noć i cela šuma je utonula u mrak. Sve je utihnulo, a čuo se samo povetarac i pokoji leptirić. Tada su se u šumi počele buditi divlje mačke i sove. Bili su to noćni lovci kojima su put osvetljavale brojne krijesnice.
Kad je pao mrak, Ježurka Ježić je ustao od stola i zahvalio se Liji na divnoj gozbi. Bilo je vreme da se vrati kući. Liji se ta ideja nije dopala, mislila je da je već kasno za šetnju šumom, pa je pozvala Ježića da prenoći kod nje.
Lija je imala veliku kuću i dovoljno mesta za spavanje. Međutim, Ježić to nije hteo ni da čuje. Zahvalio se na pozivu i rekao da mu je ipak draži njegov dom.
Ježić se kroz mračnu šumu polako vraćao kući. Probijao se kroz lišće i granje, šušteći pri svakom koraku. Veliki žuti mesec osvetlio mu je put. A za Ježićem tiho je krenula lukava Lija Mica. Uopšte joj nije bilo jasno zašto jež toliko želi da se vrati svojoj kući, umesto da prenoći kod nje. Sumnjala je da Ježić ima bogatu kuću punu lepih stvari, pa ju je sakrio od ostalih životinja u šumi.
Sledeći Ježića, Lija je srela vuka. Vuka je zanimalo kuda se Lija toliko žuri, a ona mu je rekla da prati ježa. Ispričala mu je šta se desilo te večeri i prenela sumnju da Ježić ima bogatu kuću koju krije od ostalih životinja. Vuk je bio veoma zainteresovan za ovo, pa je nastavio da prati ježa sa Lijom.
Šetajući tako kroz šumu, Lija i Vuk sretnu medveda. Medu je zanimalo kuda se njih dvoje toliko žure, a Lija je odgovorila da idu za ježem. Jež mora da ima bogatu kuću koju krije od drugih životinja, a oni žele da je vide. Medu je ta priča veoma zainteresovala, pa je sa njima krenuo u praćenje. Ni on nije verovao da jež ide kući samo zato što je voli, jer će svoju kuću sigurno prodati za malo meda.
Trojka je tiho krenula za ježem, a zatim se pridružila i divlja svinja. Nju je zanimalo kuda ide ova neobična grupa. Lija je odgovorila da idu za ježem da vide kakvu kuću ima. I divlju svinju je zainteresovala ova priča, pa je odlučila da krene sa njima.
Ježurka Ježić je polako došao do svoje kuće. Ušao je u malu rupu ispod bukovog balvana. Rupa je bila mala, u njoj je bilo samo suvo lišće. Ježić je srećno legao na svoj krevetić i ušuškao se kako mu je bilo najudobnije. Bio je toliko srećan u svom domu da je mislio da će ga braniti do poslednjeg daha.
Vuku, medvedu i divljoj svinji nije bilo nimalo jasno šta jež toliko voli u svojoj kući. Pa to je bila obična rupa sa suvim lišćem! Takvu kuću bi dali za malo jela! Lija je sve ovo slušala i ništa nije rekla.
Ježić se probudio od sve te buke i izašao pred razjarene životinje. Lepo im je objasnio da je ova rupa njegov dom i da je voli, iako je skromna i jednostavna. Objasnio im je da pošteno radi i lovi, i da mirno živi pod svojim krovom, dok se ostale životinje mogu stideti, jer bi prodale svoj dom za malo hrane.
Sa ovim rečima se Lija Mica složila, pa su je ostale životinje nazvale ludom. Vuk, medved i divlja svinja su se uvredili i otišli u šumu.
Uskoro su vuka uhvatili seljaci i dobro ga pretukli, ubola ga je pčela, a divlju svinju lovac. Za to vreme, Ježurka Ježić je nastavio da živi mirno u svojoj dragoj kući.
V.B.